"СЕ ЛЕЖИ КНЕЗ ПРИЈАН"
 

    Tamo gdje je prolaznost posvećena trajanju. Tamo gdje ništa ne počinje i  gdje ništa ne završava, pedesetak kilometara sjeverno od Dioklecijanove palate, koja bješe poprište najburnijih istorijskih dešavanja u rimskoj pokrajini Dalmaciji, Rimljani odlučiše da naprave drum.
    Zašto baš tu... ne zna se. Tamo gdje ovca pase samo cvijet, u kraju u kome je vijekovima bilo više ljekovitog bilja nago ljudi na devet stotina nadmorske visine, malo negeto ka jugoistoku stoji Glamočko polje...
    Kada putnik nakon duga puta sjedne na kamen  u sred polja za vruća ljetnjeg dana, ne obori glavu zemlji tražeći od nje snagu, ne podigne pogled u nebo da od bogova zaište pomoć, nego mu vidik ispuni horizont, koji ovdje kao da ne razdvaja nebesa i zemlju već ih veže tvoreći za čovjeka njegov lični mikrokosmos i tako ga zaključanog u srcu ponese sa sobom nakon kraćeg predaha. Glamočko polje, na kome je čovjek ostavio samo mali trag svoga postojanja kao da ne priznaje ljude i vrijeme ostajući uvijek isto da svjedoči prolaznost svega.

    U junu kad trava dozri i žita ponesu, polje se pretvori u veliko zeleno jezero omeđeno blago zatalasanim vrhuncima okolnih brda. Tad ljudi skrojeni od ovčijeg sira i krompira ubiru ono što im priroda daje na dar. A kad zima stegne, drvo kad prsne od žestina, kad sve prekrije snijeg, medvjed kada legne u brlog, kada svaki pokret ledi, čuje se samo huk vjetra koji uvijek nadživljava sve.
Istorija PrijanaLokacijaGeografijaKulturaReligijaZavičajno udruženjeKontaktForum
Prijani 2006.god